Običaji, vjerovanja i tradicija u gastronomiji Zrinskih

Nikola VII. Zrinski je bio veoma blizak sa svojim ljudima i plemstvom. Imali su bogatu trpezu koju su velikodušno dijelili sa svojim glavnim ljudima i blagovali u velikom društvu u palači za blagovanje. Utvrda je odzvanjala od ljudi koji su tu bili zbog osvajanja , da se poklone ili da služe. Zrinski ih je primao otvorena srca, ugošćivao ih tradicionalnom gostoljubivošću. Redovito su ih posluživali u velikoj palači, gdje je i sam s njima jeo. Kasnije, krajem 17. stoljeća ti se običaji počinju mijenjati. Naime, ženidbom sa Marijom Sofijom Lobl , nova je nevjesta prekinula ovaj stari običaj. Sa svojom etikom i njemačkim odgojem suzila je taj krug jer je htjela da joj obiteljski život bude što zatvoreniji, a vanjski krug prijatelja mirniji. U ceremoniju blagovanja uveo se njemački običaj koji nije dobro primljen niti odveć hvaljen. U vlastitoj maloj palači jeli su Zrinski i njegova supruga, dva-tri njima milija gospodina ili neki niže rangirani sluga, sa svećenikom, najviše oko osam osoba, dok su dužnosnici jeli za velikim stolom u velikoj palači. U velikoj palači je jeo samo onda kada mu je u goste došlo više ljudi iz visokog staleža ili viteških redova.
Plemstvo je često pozivalo svoje prijatelje na ručak .
Bile su to prigode kada se o svemu moglo popričati, dogovarali su se ratna savezništva, planovi za ratna djelovanja, ali i ugovarala vjenčanja, krštenja i slične svečanosti. Takve je pozive mogla spriječiti samo bolest ili neki drugi važni državnički poslovi.
Doručak nije imao određeno vrijeme ali je vjerojatno bio rano jer je ručak počinjao već u 10 sati , a večera u 6 poslijepodne. Za doručak su pili cimet-vodu, agua-vitau, prepečeno vino ( vinjak ) ili ljuti pelinkovec. Žene su prepečeno vino stavljale u zdjelu, zapalile, dodale malo meda, grožđica ili smokvi i miješale dok se nije ugrijalo. Tu su juhu jele žlicama, a na kraju su pojele smokve.
Postojala je ceremonija ručka i postavljanja stola. U 10 sati je došao glavni kuhar u palaču i javio da su kuhari spremni. Glavni peharnik je stajao ispred sa svojim peharnicima, stavljao stolnjak izvezen srebrnim i zlatnim nitima, a na njega bijeli ubrus. Sve su zdjele bile srebrne a neke i sa pozlaćenim rubom. Marcipan se bio najčešće lomio na tanjur, salate su se servirale u malim zdjelicama, a voće u ravnim lončićima. Ukuhano voće je servirano u lončićima s dvije ručke jer je bilo vruće. Ocat je bio u ampulama, bilo je tu i posuda za zaslađivanje , pozlaćeni držači za sol i biber. Na stolu je bilo tri vrste posuda za piće: pehar, kalež i čaša. Vlastelin pije iz pehara ukrašenog grbovima. Nakon što su prostrli stol sluge su počele donositi hranu iz kuhinje koja je u to doba bila odvojena od palače zbog potencijalnih požara. Sluga stola otvara ceremoniju tako što sjedne na konja , nakon njega dolazi glavni kuhar kojega slijede poslužitelji jela koji nose zdjele umotane u svilene stolne marame.Kada dođu do stepeništa, sluga-stola siđe s konja i popne se do palače, odnosno, blagovaonice. I počinje posluživanje jela. Ceremonija se ponavljala za svaki obrok.Gospodara su morali najaviti. Ako su mu u gostima bili članovi parlamenta ili neki drugi uvaženi gosti, oni su ušli prvi, nakon njih zapovjednik, odnosno, upravitelj dvora , pa tek nakon njih gospodar i gospodarica. Gospodar je sjedao na glavno mjesto za stolom. Iza njega je stajao nositelj oružja i tamo je bio do kraja obroka. Vladar je imao i kušače vina.
Zrinski su na svojim vojnim pohodima imali svirače, najčešće trubače, ali su glazbenike imali i za vrijeme objeda. Glazbenici su na ratnim pohodima dobivali plaču. Instrumenti :trube i taborske gajde bile su dio vojne opreme, uz kacige i rukavice.
Obiteljska tradicija Zrinskih bila je i liječenje biljem. Dobro su poznavali ljekovitost bilja u čemu su se posebno isticale žene koje su bile vješte u uzgoju bilja i cvijeća. Tako su Dorica Zrinski, a poslije i njena snaha Eva Poppel Lobkowitz, često slale ljekovite trave rodbini.
Poznata apoteka Eve Poppel bila je dobro opremljena priborom za liječenje i sa bezbrojnim receptima. Njezinu apoteku činile su razne tvari mineralnog porijekla, ljekovito bilje i lijekovi koji su pripremljeni različitim kemijskim i fizičkim postupcima. Laički liječnici, babice i dvorske dame pripremali su lijekove u velikim količinama. Potpora ovim aktivnostima bila je bogata obiteljska knjižnica u kojoj su se mogle naći knjige, za ono vrijeme, najveće znanstvene razine.

Ova stranica nastala je tijekom provedbe projekta TOUREX - Extension of the tourism market by family-run tourism service providers along the Drava and Mura (Tenkes csárda – Malo Selo) sufinanciranog iz programa Programa Blight (Interreg V-A Hungary-Croatia Co-operation Program 2014-2020 (HUHR/1801)
© 2022 Etno Art Travel. Sva prava pridržana.
Uvjeti korištenja
Politika privatnosti
Podnošenje prigovora
phonecrossmenuchevron-down linkedin facebook pinterest youtube rss twitter instagram facebook-blank rss-blank linkedin-blank pinterest youtube twitter instagram