Stabla

BREZA (lat. Betula pendula) – žedna vila

Svjetloputa ljepotica breza svoju snagu krije duboko ispod zemlje. Bilo bi nemoguće da tako vitko i visoko drvo čvrsto stoji, bez iznimno dubokog i razgranatog korijena. 

Romantičan i tugaljiv prizvuk njena imena dijelom dugujemo poznatom romanu Breza Slavka Kolara koji uspoređuje nježnu Janicu s bijelim stablom breze. Ili onoj tužnoj verziji Pepeljuge kada ona zasadi grančicu breze na majčin grob pa mlado drvce postane njena dobra vila. 

Znate li da vas breza može nahraniti? Od njene se kore radi brašno, a njeni listovi mogu poslužiti kao salata ili začin. U proljeće se prikuplja brezov sok. Svako stablo može dati do 5 litara ljekovitog soka. 

BUKVA (lat. Fagus sylvatica) – vječna prabaka

Bukva  najrasprostranjeniji stanar naših šuma. A opet, ljudi katkad uopće ne znaju prepoznati bukvu i ne pridaju joj mnogo na važnosti. To je drvo koje je našoj zemlji zaradilo jedno mjesto na Popisu Svjetske baštine UNESCO-a. Da, drevne bukove šume na Velebitu i Paklenici upisane su na tu listu, u bogatom društvu bukovih šuma još 10 zemalja. Pritom, jedno od najstarijih stabala bukve, koje je premašilo pola tisućljeća, nalazi se u Hrvatskoj na području Plitvičkih jezera. 

Kraj svih tih drevnih stabala bukve, mogli biste pomisliti da su bukvice mlada stabla. Ne, bukvice su plodovi bukve, koji podsjećaju na majušne plosnate bademe. Mogu se jesti, ali pripazite! U većim količinama su otrovni!

JABLAN (lat. Populus nigra cv. italica) – neuredni ljepotan

Kad imate praznu livadu i veliku želju da na njoj nikne stablo, pozovite u pomoć jablan! To drvo naraste i dva metra godišnje! Mladi jablan će vas vrlo brzo prešišati, a onda mu je samo nebo granica. Visoko je do 30 metara, prilično vitko pa zato i krhko. Međutim, neki primjerci dožive duboku starost, i do 300 godina!

Ako vam sve ovo zvuči privlačno, onda ćete razumjeti zašto se ovo stablo brzo raširilo po svijetu. E, sad kad ste ga zasadili, bolje vam je da pripremite metlu. Kad se visoki jablan počne osipati, nema kraja čišćenju. Držite ga podalje od podzemnih cijevi jer će se njegovo korjenje rado u njih zavući. 

JASEN (lat. Fraximus) – usamljeni moćnik

Bajkovita šuma je ugostila i sjevernjačko drvo svjetova – moćni jasen. Vikinzi su vjerovali da je upravo divovski jasen stablo koje stoji u središtu svih svjetova i drži ih na okupu. Ne samo našu zemlju, središnji svijet, već i osam svjetova koje naseljavaju bogovi i mitska bića. Krošnja jasena je toliko razgranata i velika da zaista nije teško zamisliti kako se u njoj kriju nepoznati svjetovi. Kad pjesnici spominju zlatne boje jeseni, sigurni smo da su inspirirani jasenom. Ujesen je njegova gusta kosa zaista zlaćana. Tako veličanstveno drvo u Hrvatskoj je, nažalost, ozbiljno ugroženo. Ako ga poželite zasaditi, bolje je da imate prostranu površinu jer jasen se jednako brzo širi uvis, kao i pod zemljom. 

JORGOVAN (lat. Syringa) – rascvjetana čežnja

I u našoj šumi se u kasno proljeće osjeti slatki miris jorgovana. Poznat je baš po svojim mirisnim cvjetnim grozdovima, iako oni ga krase samo par tjedana. Cvijet jorgovana je jedan od rijetkih koji se jačinom mirisa mogu mjeriti s ružom. Iako ćete u našim krajevima pronaći uglavnom jorgovane u obliku grma, neke vrste su dovoljno visoke da ga smatramo pravim drvom. 

Jeste li znali da je maslina njegova bliska rođakinja? Onda vas možda neće iznenaditi da se cvjetovi jorgovana – jedu. Savršen su ukras i dodatak slasticama.  I jasen mu je rođak iz iste porodice (Oleaceae), a njega ćete, za razliku od masline, susresti i u ovoj šumi. 

LIPA (lat. Tilia) – mirisna čarobnica 

Ako kraj nje prođete u lipnju, opojni miris medonosne lipe posve će vas začarati. Možda na trenutak i vi povjerujete ono što su vjerovali naši preci – da je lipa sveto drvo koje pršti čarolijom prirode. 

Njenim mirisnim cvjetovima pčelice ne mogu odoljeti. Samo, morat će požuriti na gozbu jer lipa cvate najdulje tri tjedna, a katkad jedva tjedan dana. U stara vremena, ljudi su odlazili u lipove šume da prikupe med, a potom bi pripremali i čarobne napitke: medovinu i lipov čaj. Čaj je doista ljekovit jer čisti krv i smiruje kašalj.  A medovina se diljem Europe smatrala pićem bogova. Uzdravlje! Nekoć se vjerovalo da grom ne udara u stablo lipe. Zbog toga, mnogi i danas krase svoje domove i štalice grančicom lipe. Za svaki slučaj.

U našoj je šumi mnogo ženskih likova. Neka od njih su različita lica iskonske žene – velike majke Mokoš. Njeno ime vjerojatno znači mokra i podsjeća da suha zemlja ne može roditi, iz nje klija samo ako je puna vode. Voda znači život. Mokoš je majka svog života. 

Tako su barem vjerovali davni stanovnici ovih prostora. Ostavili su nam i dokaze u obliku naziva mjesta. Možda najočiglednija je dubrovačka Mokošica. A nama u Međimurju rijeka Mura donosi vode svoje pritoke, potoka Mokoš iz susjednog slovenskog Prekmurja. Diljem prostora gdje žive slavenski narodi moguće je pronaći toponime nastale od imena Mokoš. Tako i znamo koliko je nekad bila sveprisutna i moćna ta sila prirode.

Ima li jednorog tijelo konja, ili možda bijelog jelena? Dok dostojanstveno korača, crnu šumu osvjetljava zlatni rog na njegovu čelu poput anđeoske aureole. Njegova nečujna kopita nježno dodiruju vlati trave, a one se pod njima niti ne svijaju. Iz njegova bića izvire sama milina. U najudaljenijem i najčarobnijem kutku naše šume, krije se jedini primjerak jednoroga koji živi u našoj zemlji. Ako ga ugledate, savršena bjelina nježnog odsjaja ispunit će vas čistom radušću. No, o tom osjećaju možete samo maštati jer kažu da se pojavljuje tek jednom u godini, i to u lipnju, na Ivanje. Tada se razgrće vilinski veo pa negdje među stablima možda ugledate plemenitog ljepotana. Čak i ako ga ne vidite, shvatit ćete da je u blizini kad vas obuzme iznenadan osjećaj ljubavi.